Abstract

U članku se, prije svega, tvrdi da većina odgojne prakse u liberalno-demokratskom društvu službeno teži promicanju, kako ga nazivam, ‘ideala demokratskog karaktera’ za građane budućnosti. On utjelovljuje deweyjevsko uvjerenje da demokracija nije samo oblik političke zajednice nego i način življenja u kojem se pojedinci mogu razvijati u socijalno pravednim okolnostima. Zahtjevna priroda tog ideala se može činiti problematičnom, no nastojat ću pokazati da tomu nije slučaj. Ono što jest problem je omjer u kojem aktualna teorija i praksa odgoja odudara od ideala, bez obzira na službene prigovore tom idealu. Deweyjevski uvidi u poveznice između oblika odgoja i oblika društva ukazuju da suvremena izdaja ili napuštanje ideala demokratskog karaktera iziskuje radikalnu kritiku stanja u kojem razmatranja suvremene kapitalističke ekonomije podrivaju široko prihvaćene težnje za dobrim životom i odgojem koji pridonosi ostvarenju tih težnji