Abstract

Zapadna suvremena logika korištena je za unapređenje islamske filozofske teologije, koja je povijesno koristila aristotelovsko-avicenovsku logiku, na temelju toga što se logika shvaćala kao inherentno normativna. To je usprkos kontroverzama o statusu logike u islamskoj teološkoj tradiciji. Normativni autoritet logike znači da ona utječe na sadržaj onoga u što bismo trebali vjerovati i na to kako bismo trebali revidirati ta uvjerenja. Ovaj rad nastoji pokazati da je, bez obzira na nekompatibilne razlike između dvaju sustava, temeljna značajka zapadne suvremene logike i aristotelovsko-avicenovske logike njihova normativnost. Zatim se tvrdi da je inherentna normativnost logike u islamskoj teološkoj/filozofskoj tradiciji nemotivirana. Umjesto toga, kao održivu alternativu rad predlaže ponovno uspostavljanje logike kao anti-ekscepcionalističke unutar islamske teološke/filozofske tradicije.