U članku se propituje autorstvo i vrijeme nastanka Ātmabodhe, poznate filozofske pjesme koja na popularan, ali i pjesnički imaginativan način razlaže glavna učenja indijske filozofske škole Advaita Vedānte. Iako se Ātmabodha tradicionalno pripisuje velikom filozofu Śaṅkari (8. stoljeće), u članku se iznose argumenti koji govore u prilog tezi da je djelo nastalo nekoliko stoljeća nakon Śaṅkare. Osim suvremene stilometrijske metode General Imposters Framework, koja ju ne prepoznaje kao Śaṅkarino djelo, Ātmabodha također ne zadovoljava Hackerov kriterij kolofona. U članku se stavlja (...) poseban naglasak na doktrinarne i terminološke osobitosti u Ātmabodhi koje pripadaju vremenu nakon Śaṅkare. Osobit je primjer shvaćanje pojma neznanja, uz uvođenje kasnijih termina i koncepata. Dostupni dokazi upućuju na to da bi djelo moglo datirati iz vremena između 11. i ranog 14. stoljeća. (shrink)

Ovo istraživanje ispituje slojevite perspektive Boetija o postojanju zla, s posebnim naglaskom na njegove ontološke dimenzije unutar općeg okvira apsolutnog dobra. Glavni fokus analize usredotočen je na Boetijeva ključna djela pod naslovom Utjeha filozofije i Hebdomade, koja služe kao glavni izvori njegovih filozofskih promišljanja. U prvom djelu Boetije provodi detaljno istraživanje problema zla i dobra, s posebnim naglaskom na ontološko područje. Drugo djelo, Hebdomade, pridonosi metafizičkom temelju za dublje razumijevanje tih filozofskih pojmova. Ovo istraživanje tematski ima dvije dimenzije: ontološko–metafizičku, koja (...) analizira pojmove dobra i zla izvan područja ljudskog djelovanja, te etičko–moralnu, priznajući njezinu važnost za sveobuhvatno razumijevanje metafizičkog. Ovaj dualistički pristup obogaćuje hermeneutičku perspektivu, olakšavajući sveobuhvatno razumijevanje Boetijevih kompleksnih misli o naravi dobra i zla. Sinteza ovih razina ne samo da osvjetljava Boetijevo intelektualno putovanje već i doprinosi širem diskursu o filozofskom istraživanju ontoloških dimenzija u kontekstu apsolutnog dobra. (shrink)

Višestoljetni model Crkve kao zajednice laika i klerika koji ju inspiriraju i vode, ulazi u funkcionalnu krizu. U doba revolucija i liberalizma laici se nalaze u novim, često oprečnim ulogama: vjernika odanih Crkvi i građana lojalnih sekularnom društvu. Tražeći izlaz iz krize, Crkva se oslanja na sposobnost demokratskog djelovanja laika koji svojim društvenim nastupom promiču kršćanske vrijednosti, ali se i bore za politička prava Crkve. Uz političke stranke katoličke inspiracije posebnu ulogu ima organizirani katolički laikat, kulturno i moralno oblikujući laičke (...) staleže. Pretpovijest nastanka katoličkoga laičkog pokreta (Katoličke akcije) daje uvide u složenost društava druge polovice XIX. i početka XX. st., ali i zavidnu razinu inventivnosti i laika i hijerarhije u aktiviranju laika, što će postati epohalni uspjeh Crkve XX. stoljeća. (shrink)

Wittgenstein započinje svoja Predavanja o religioznom vjerovanju tvrdeći kako ne bi proturječio religioznoj osobi koja vjeruje u Strašni sud, iako on osobno ne dijeli takva uvjerenja. Kasnije izjavljuje kako nije siguran mogu li religiozni vjernici i pojedinci koji ne vjeruju istinski razumjeti jedni druge. Neki filozofi tumače ove primjedbe kao dokaz da je Wittgenstein smatrao kako su religijski i nereligijski diskursi nesumjerljivi, u tom smislu da nereligiozna osoba ne može razumjeti religioznu kada ova govori o svojim vjerovanjima, kao i da (...) su religiozna vjerovanja imuna na kritiku izvana kao posljedica te navodne nesumjerljivosti. Hilary Putnam je tvrdio da je Wittgenstein vjerovao kako dijalog između religioznih i nereligioznih osoba podrazumijeva određeno nesporazumijevanje, koje međutim nije posljedica nesumjerljivosti. Predlažem drugačije sagledavanje „nesuprotstavljenosti“ i Wittgensteinovog shvaćanja religioznog vjerovanja, pri čemu se slažem s Putnamom da se teza o nesumjerljivosti ne može pripisati Wittgensteinu. (shrink)

U radu se nastoji prikazati kako se vjera i teologija mogu iskoristiti za testiranje uspješnosti velikih jezičnih modela (LLM–ova) i automatiziranih programa za čavrljanje (chatbotova) pogonjenima na takvim modelima, mjerenjem njihovih filozofskih vještina. Predstavljaju se rezultati testiranja četiriju odabranih chatbotova: ChatGPT, Bing, Bard i Llama2. Za potrebe testiranja uzeta su tri moguća izvora iz područja vjere i teologije: 1) teorija četiri smisla Svetog pisma, 2) apstraktne teološke izjave, 3) apstraktna logička formula izvedena iz vjerskog teksta kako bi se pokazalo da (...) su ovi izvori korisni u zadacima koji učinkovito mjere filozofske vještine kao što su npr. interpretacija danog isječka, kreativna dedukcija te prepoznavanje ontoloških ograničenja. Ovakav pristup omogućuje ispitivanje osjetljivosti kojom se otkrivaju razlike u uspješnosti četiriju chatbotova. Također je dan primjer kako odrediti referentne vrijednosti za ocjenu i usporedbu vještina, koristeći kriterije za procjenu te pojednostavljene skale za ocjenjivanje svakog korištenog chatbota u pogledu ispunjenja pojedinog kriterija. (shrink)

Ono što islam kao religiju posebno karakterizira jest otvorenost prema drugim religijama i „duh dijalogiziranja“, što je zapravo jedna od suštinskih ideja Časnog Kur’āna. Za takvo što je nužan „drugi“, drugi koji će nastojati da se u svojoj ukupnosti razumije. Upravo je časopis Islamska misao jednim dijelom bio posvećen spomenutoj ideji, što potvrđuju tekstovi koje planiramo u ovom radu analizirati. Zapravo, sve to svjedoči jednom polaganom otvaranju koje je karakteriziralo period u kojemu je časopis izlazio, te kako političkoj emancipaciji tako (...) i potrebi da se drugi, na koje su muslimani neposredno upućeni, razumiju u svojoj ukupnosti. Poseban naglasak bit će stavljen na kršćanski liturgijski aspekt, pri čemu ćemo pokazati brojne konceptualne sličnosti u mnogim religijama, kao i posebnosti. To sve doprinosi raznovrsnijem religijskom šarenilu koji se u islamu percipira kao odraz božanskog plana, odnosno volje, što su muslimanski autori prilikom odabira tema u spomenutom časopisu itekako imali na umu. (shrink)