Suprotno općeprihvaćenom mišljenju, argumentiram da Gettierovi protuprimjeri za trodijelnu analizu znanja kao opravdanoga istinitog vjerovanja nisu uspjeli zato što uvjet opravdanja, a pogotovo uvjet istinitosti za znanje u tim slučajevima nisu jednoznačno ispunjeni. Jer sudovi u koje se vjeruje jesu semantički ambivalentni te se za njih ne može jasno reći jesu ili istiniti ili neistiniti, pa stoga ni jesu li predmeti opravdanih istinitih vjerovanja. To je zbog zbunjujuće semantičke uloge koju igra odreðeni opis i ekskluzivna disjunkcija . Stoga nijedan od (...) Gettierovih navodnih protuprimjera zapravo ne opovrgava trodijelnu analizu kao takvu, nego samo jednu njezinu interpretaciju. Gettierovi se slučajevi mogu u najboljem slučaju protumačiti kao oni koji zahtijevaju modifikaciju i poboljšanje tradicionalne analize, a ne kao oni koji zahtijevaju njezino zamjenjivanje. Neki se drugi gettierovski slučajevi, npr. oni koje su iznijeli Lehrer i Feldman, mogu razmatrati na analogan način.Contrary to the received view, I argue that Gettier’s counterexamples to the tripartite analysis of knowledge as justified true belief failed, because the justification condition and especially truth condition for knowledge in these cases are not unambiguously fulfilled. For the propositions believed are semantically ambiguous and cannot be clearly said to be either true or false and, therefore, to be the objects of justified true beliefs. This is due to the puzzling semantic role played by a definite description and an exclusive disjunction . Therefore, neither of Gettier’s alleged counterexamples does in fact refute the tripartite analysis as such, but only an interpretation of it. Gettier’s cases can be at best construed as demanding a modification and improvement of the traditional analysis and not as demanding its replacement. Some other Gettier-like cases, e.g. those proposed by Lehrer and Feldman, can be treated in an analogous manner. (shrink)